Dragi roditelji,
sasvim sigurno ste u nekoj mjeri upoznati s pojmom „medijska pismenost“. Ovim tekstom htjeli bismo vam skrenuti pozornost na ovu itekako važnu i aktualnu temu. Pojam se odnosi na sposobnost pristupa, analize, vrednovanja i odašiljanja poruka posredstvom medija.
Tri su dimenzije medijske pismenosti: tehničke kompetencije, vještina i praksa kritičkog razmišljanja i proizvodnja sadržaja. U praksi to znači da će medijski pismeno dijete (ili odrasla osoba) moći pristupiti izvoru informacija; imati sposobnost za analizu, kritičko razumijevanje i vrednovanje sadržaja te informacija i utjecaja medija i njihovih poruka na društvo; moći se izražavati kroz kreiranje ili produkciju vlastitih medijskih sadržaja.
Zasigurno ćemo se složiti da naša djeca vrlo dobro vladaju informatičkim alatima i da su sposobna objavljivati (i svakodnevno objavljuju) vlastite medijske sadržaje na raznim društvenim platformama. Međutim, gore navedena, centralna komponenta medijske pismenosti: vještina i praksa kritičkog razmišljanja, kod velikog broja osnovnoškolske djece nije dovoljno razvijena.
Djeca uče po modelu, a taj je model u velikom broju slučajeva upravo roditelj. Ono što djeci treba jest da roditelji pokažu interes i da znaju s kojim medijima njihova djeca imaju doticaj, što ih u tim medijima i sadržajima privlači, kako odabiru što će pratiti i kako se mijenjaju u kontaktu s medijima, kakva iskustva imaju njihovi vršnjaci Tada roditelj šalje poruku djetetu da mu je ono važno, da mu je važno što se njim zbiva i da je tu ako ga zatreba. Neki se roditelji brinu da neće moći držati korak s brzim razvojem tehnologije, i doživljaju djecu vičnijom od sebe u svijetu medija. Ipak, roditelji imaju životnu mudrost i znanje kako sigurno hodati ovim svijetom, koje je u velikoj mjeri primjenjivo i na internetski svijet i odnose u njemu. Djeca i mladi moraju sami naučiti kontrolirati sadržaje koje susreću na internetu. Uloga je roditelja, a potom i učitelja/učiteljice, pomoći im u tome i poučiti ih kako se lakše nositi s neugodnim iskustvima koja ih na tome putu snađu te kako mogu bolje prepoznati opasnosti.
Klikom na ovu poveznicu možete pristupiti odličnoj Unicef-ovoj brošuri:
„Djeca i mediji: knjižica za roditelje i skrbnike djece“, u kojoj je ova tema opširnije obrađena: